Pokolj na Brestovcu

U zagrebačkom prigradskom naselju Gračani srbopartizanska “oslobodilačka” 6. lička divizija strijeljala je tisuću i dvijesta zarobljenika. “Zarobljenici, među kojima je bilo i domobrana, ustaša, Nijemaca, ali najviše civila (istaknuo T H.), bili su dovedeni u Gračane 9. svibnja (1945.) predvečer i strijeljani u skupinama i pojedinačno u dvorištima, na cesti a najviše u šumi iznad Gračana...” (Vjesnik", god-LVI., br. 1712., Zagreb, 29. i 30. svibnja 1995., str. 16). Među pobijenim, zarobljenicima bilo je pedeset pripadnika časne radne službe, sve sedamnaestogodišnjaci. U Gračanima su ubijeni i tuberkulozni bolesnici iz lječilišta Brestovac pod Sljemenom.
O tome svjedoči dr. Tadija Drinković koji je na Brestovcu bio liječnik od 1942. do 1946.: "Dana 9. svibnja (1945.) ... popodne krenuo sam ... iz svoje sobe u ambulantu ... kad preda mnom iskrsne žena, partizanka, kao iz zemljc iznikla, upita me: 'Tko si ti?! Ja joj odgovorim da sam liječnik. Na to ona: 'Ti si 1iječio bandu i tebe treba ubiti."...
Na putu do ambulante sreo sam dosta vojnika koji su se odmarali u krugu bolnice. Rekli su mi da su pripadnici 6. ličke divizije 'Nikola Tesla'...Oko 22 sata doznao sam da su svi bolesnici domobrani uhićeni...U jedan sat po ponoći po mene je došao jedan partizan i pozvao me na intervenciju jer je jednom vojniku pozlilo. Uplašio sam se jer sam čuo da su dan prije pokraj ceste ubili tri mladića i jednoga starca u civilu...Zastavnik Kordić rekao mi je...u pola glasa...: 'Doktore, zauzmite se, sutra će nas ubiti'.
Zaprepastio sam se. Mislim: kako možeš ubiti čovjeka koji nije ustaša, koji je simpatizer partizana, bolesnik. Rat je gotov, čovjek mora biti zaštićen prema svim zakonima...
Kasnije je došao k meni kolega Medin i rekao:'Tade ovi vode ove domobrane u Zagreb!' I mi skočismo gore, uhvatili smo jednog oficira pa mu kažemo: 'Čekajte, kuda ih vodite, što će te s njima?
Medin je bio oštar: 'Kakav je to način, to su pošteni ljudi, nisu ni služili vojsku, bili su više za partizane, mi ih poznamo sve, to su bolesnici'. Oficir drekne na nas neka idemo generalu' General je bio Đoko (Jovanić)...
I tada dođe k meni Medin i kaže: 'Tade spašeni smo u diviziji je liječnik, moj kolega,Srbin. Zajedno smo studirali! I pozdrave se oni, ja stojim sa strane. Medin mu ie počeo objašnjavati da su ovo sve pošteni ljudi, većina čak simpatizeri partizana, većina nije uopće bila u borbi, ustaša nema, niti ih je bilo pa je zamolio da puste bolesnike da ostanu tu...
A partizanski liječnik odgovorio je ovako, što je mene prestravilo: 'Ajde, bre Jovo, šta se sekiraš. Sad smo prošli kroz Slavoniju, ako nismo našli Juru, ubili smo Peru!'
Ostao sam paraliziran ... : oni će njih ubiti... Medin je na to rekao ovako: 'Evo, vidite tko je došao iz Beograda. Oni su puštali u Zagreb srpske, a ne hrvatske divizije.
Znaš li ti Tade, što je on bio na fakultetu? Vođa Ljotićevaca. To je bila fašistička prohitlerovska organizacija...I stojimo mi sa šefom bolnice na malom trgu ispred bolnice. Najedanput ide ta jadna raja... Stojimo dr. Medin, ja, upravitelj bolnice primarijus dr. Barela, njegova vjerenica i ekonom bolnice. Oni idu, njih oko pedeset, prate ih dvojica s automatima...
Obratih se jednom oficiru: 'Stanite ljudi, ovi su ljudi nevini, kamo ih vučete ovako žalosne, nema ni kamiona ni ičega.' A on okrene automat prema meni i kaže: 'Odbij, druže, inače vodim tebe !'.
Nakon dva dana došli su ljudi iz Gračana i rekli da dolje, na osmom kilometru, leže neki mrtvi. To su oni što ih je pokopao Haramija...Oni su skinuti prije nego su strijeljani. Oni su otišli u uniformi.
I nisu ih ubili partizani iz divizije Garibaldi, nego 6. lička... Na pitanje je li Đoko Jovanić osobno odgovoran za ovaj zločin ili je to ta grupa partizana učinila na svoju ruku, dr. Drinković je odgovorio: Ne vjerujem da su oni to učinili na svoju ruku.To je nemoguće.' ("Vjesnik", god. LVI., br. 17129.,Zagreb, 16. lipnja 1995., str. 6-7)

Muka po Bleiburgu - Tomislav Heres